|
|
PJEVAJTE NEŠTO LJUBAVNO
Godine provedene, zakopani ispod zemlje
Postali smo skupina svirajucih zombija.
U birtiji poslije trece, Tedy rezigniran rece:
"Momci, ne zelim dovijek' biti podrumski covjek."
S vremenom sve smo tisi,
Slijede prvi kompromisi.
Otud samo korak, dva,
Do pocetka poraza
Pjevajte nesto ljubavno,
Sigurno, tiho, sterilno
Pjevajte nesto ljubavno,
Klinke svrsavaju na to.
Prodali smo cak i muda,
Al' sviramo zato svuda.
Terase, festivali,
Vise smeca, lova veca.
Slusaju nas curice
Penzioneri i bakice.
I svi umni invalidi,
Senilni i gluhonjemi.
FA FA FA – Azra
Ti i ja, lutamo kroz noć
potmulo je stenjao moj grad
Ispred nas, put bez povratka
daleko se čula muzika
Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Ulica, hladna besćutna
nezgodno se voljeti na njoj
Dat ću ti, sve što zaželiš
potaknimo ono zajedno
Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Dodirni me samo jednom draga
Dodirni me samo jednom draga
moja draga
dodirni me jednom, popuši mi ponos draga
VUMEN - Mikrofonija
Uz gajbu piva, u paklenoj noći,
čekali smo tebe, kada ćeš doći.
Na livadi smo mirisali cvijeće,
ležali u travi to cijelo veće.
Ta burna noć je ubrzo prošla,
čekali smo tebe, a ti nisi došla.
Ostala je samo gajba nam prazna,
postavljali smo sebi pitanja razna.
Krenuli smo kući uz zvuke gitare,
pjevali smo one pjesme stare.
U tramvajskoj gužvi, u totalnom transu,
pjevamo tebi ovu romansu.
Zbog tebe je mjesec rumen,
ti si naša Vumen!
Šetamo gradom i gledamo ljude,
u gradskoj gužvi kako lude.
Dajemo samo primjedbe glupe,
svakoj ženi gledamo dupe.
Već nam je dosta ovoga grada,
što ćemo sad, gdje ćemo sada
Možemo samo uz gitarske zvuke,
misliti da smo negdje drugdje.
Al' okrutna stvarnost ne da nam sada,
da zbrišemo negdje iz ovoga grada.
I dok u ruci držimo flašu,
mislimo samo na Vumen našu.
LAŽ! - Mikrofonija
Dođi da ti pričam laži,
da ti kažem sve što želiš čuti,
a ti samo šuti.
Klimaš glavom k'o da shvaćaš
dok se pravim da sam netko treći.
Biram prave riječi.
Kažem, želim biti s tobom,
a u stvari i minute brojim.
Skrivam da se bojim.
Ne znam da li da ti priznam
il' da kažem nešto sasvim drugo;
Ne volim te već dugo!
ŠKVADRA S POTOKA
Subota je uveče, pred «Jabukom» stojimo.
Jedan drugog gledamo, neku siću brojimo.
Čini mi se da je isti svaki dan,
nisam više normalan!
Sve je puno šminkera s prekrasnim modelima,
tipova s kravatama u skupim odjelima.
Ali sve to nije, nije naša stvar
jer mi smo škvadra s potoka!
Mi smo škvadra s potoka,
jedna i jedinstvena!
Mi smo škvadra s potoka,
ne znamo za pravila!
Čekam da mi netko kaže nešto pametno,
neuobićajeno, iskreno, sudbonosno.Čini mi se da je isti svaki dan,
nisam više normalan!
Kod kuće nam govore da smo problematični,
al' mi znamo da smopravi i fantastični.
Neki kažu da smo hrpa alkosa,
al' mi smo škvadra s potoka!
NEMOJ ZA MNOM
Prijatelji su mi svi govorili,
ne moraš sada gluposti raditi.
Zašto šutiš, zašto ne govoriš?
Time nećeš ništa postići.
Svi su mi već postali dosadni,
treba mi nešto da me ukroti.
Nije me briga s kim si sada ti,
Samo te molim nemoj plakati.
Nemoj za mnom nikad žaliti,
nemoj za mnom svoje bistre suze liti.
Nemoj za nikad plakati,
jer ja sam mogao tvoj biti.
Još se uvijek nekad prisjetim.
Pokušavam da zaboravim,
kakvi su ljudi zli i okrutni,
uvijek su tu da bi naudili.
Mogu mi svi laži govoriti,
ništa me to neće boljeti.
I baš me briga kako ću živjeti
samo te molim nemoj plakati.
PANK
Kući kasno vraćam se,
tulum baš je bio odvratan.
U glavi zuje bumbari,
još sam uvijek mamuran.
Prekopavam džepove,
tražim ključeve od stana.
Ne znam što će biti sa mnom
kad me vidi moja mama!
Meni moja mama ne da,
da ja sviram pank!
U jutro sam se pronudio,
nisam ništa slutio.
Kaže, smrdiš kao pas,
nećeš više svirat pank!
| Powered by eSnips.com |
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...evo i mene...iako imam svoj blog...želim sada imati jedan svoj anonimni blog...gdje bi mogla pričati o svemu što želim...stoga svratite ponekad...
- živim u Dubrovniku
- idem u srednju školu
- slušam punk i rock, te ostalo što mi se svidi
- obožavam starke i marte (jedino njih nosim)
- obožavam boje
- obožavam dečke, pogotovo one s dugom kosom
- ne palim se na dečke s motorima....nisam sponzoruša
....ToLiKo Od MeNe......
OVDJE MORATE SVRATIT I DA NE ŽELITE...ZA ONE KOJI VOLE PUNK....mikrofonija
Ništa nije teško onome koji ljubi!
Čovjek se rodi da voli, a voli da ne bude sam!
Tko nije nikad volio, taj nikad nije bio sretan.
Sretni ljudi ne gledaju na sat!
Zabava je sreća onih koji ne mogu misliti.
Vesela mladost, najveća je radost.
Čijoj se sreći raduješ, toga i voliš.
Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava.
Najbolja upotreba riječi je šutnja.
Nisu loša vremena, nego ljudi.
Ne boj se smrti nego lošeg života.
Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.
Što je prirodno, nije sramno.
Ljepša duša dulje jeca.
Tko samo za sebe živi, taj je mrtav.
Nada je san budnih.
Hoćeš li da te svi mrze, reci svakome tko je tko.
Bol se svlada strpljivošću.
Tko uči na tuđim greškama, štedi vlastitu školarinu.
Tko voli, tih je. Odzvanja samo prazna posuda.
Nitko se ne zna veseliti kao sirotinja.
Ne ljubiš dovoljno ako ne ljubiš previše.
Možda u ovom postu nađete sebe, kao što sam ja.Vratila sam film u svojoj glavi i sjetila se onih dana kad sam se preseravala.
Svi smo se preseravali, ako niste onda se sad preseravate ili ćete se preseravati...
Sjetim se kad sam prvi put uzela cigar kako ne bi ispala papak u društvu...kad sam podizala ton ispred nepoznatih ljudi, hvaleći se kako ja mogu ovo, mogu ono...samo da bi ispala faca...da bi mi netko podigao ego, govoreći mi kao sam faca, legenda...
Taj dio mene danas je utekao iz mog života...sada najviše volim biti u nekoj sjeni...ne primjećena...i tako uživati u životu......prije me privlačilo biti u Centru pozornosti...a danas me to odbija...jer svom tom pozornosti privlačim krive ljude u svoj život...lizatore šupaka.Shvatila sam da što te ljudi više hvale, to te još više kude...uvijek u njima ima makar malo ljubomore...
Gledam danas prvaše u srednjim školama...samo kako bi se dokazali počinju piti i pušiti...malo je onih koji se dokazuju svojim smislom za humor.
Moje prvo dokazivanje bilo je nakon 6 raz. Osnovne...tad sam počela pušiti, kako bi se uklopila (što danas više ne radim)...mislila sam da sam Netko i Nešto. Svađala sam se s roditeljima, vraćala se doma iza ponoći (a u 1. srednje doma sam dolazila u 22h). Svi moji postupci bili su nerazumni.Mene je prvi srednje promjenio, zatvorila sam se u sebe...Ne znam je li to dobro ili loše...ali ja sam za sad zadovoljana...Ljudi koje volim znaju kakva sam iznutra i samo njima imam želju pokazati moju pravu stranu...a oni koji me neznaju nikad neće doznati kakva sam uistinu osoba.Po sebi znam da lice ne pokazuje osjećaje koje osjećamo unutar sebe.Sada se samo želim zabavljati...kao što i želim dobru zabavu vama...
P.S. Sretan Uskrs!!!
Ja sam osoba, koju kad vidiš, misliš da je freak, ali kad počneš pričati sa mnom shvatiš kakva sam (no to najbolje znaju moji prijatelji). Imam svojih mana i vrlina, kao i svi mi, ali mane karakteriziraju osobu…vrline su većinom sve iste (dobra, lijepa, poslušna,…ma daj).
Moja najveća zanimacija je promatranje ljudi…volim promatrati ljudi, uvijek naučim nešto novo. Nisam baš osoba koja je sklona svakodnevnom upoznavanju (iako imam dosta prijatelja), ali ja ljude upoznavam kroz promatranje…to je moj hobi.
Meni se osobno ne sviđa kad ljudi nekoga razvrstavaju u grupice…“Vidi onog obučen je cijeli u crno, sigurno sluša metal“…“Vidi onu žensku, cijela je mirna, povučena, sigurno je neka jadnica, štreberica“…ma koji K…C?!. Jeste li vi ljudi dobre glave?!
Nikako ne mogu prihvatiti da netko nekoga ocjenjuje po izgledu…što sam jako primijetila kod osoba, čiji su mamica i tatica malo jačeg džepa (čast iznimkama!)
Najviše mi se gadi kad vidim grupu ženskih…svaka je obučena isto…Upitam se Gdje sam? Sve KLONOVI!!! Svaka ima veliku torbu, uske gače, majicu s izrazitim dekolteom, cipele na tak…i one su popularne u školi. Amerikanizacija je posvuda.
Žalosno je što na ovom svijetu ima malo kreativnih ljudi; ali to smo mi sami krivi jer smo dopustili da s nama upravlja okolina.
Svatko se voli istaknuti u svom društvu, ali moraš biti kao društvo, „normalan“ isti kao oni…jer ako se izdvajaš od okoline ti nisi dobre glave…e onda ti kreću svakakve glasine o tebi.Ali zašto dopustiti da neka budala vlada tobom…treba ostati SVOJ, što je teško u ovoj sredini. Ali jbg-a brate…tko se potrudi, vidit će kasnije rezultate.
Svi smo različiti i tu razliku treba cijeniti u drugih…jer nismo roboti, mi smo ljudi, od krvi i mesa, we have feelings…
P.S. Ovo sam pisala ne ispavana…pa mi je malo post s brda – zdola. Ali rekla sam sve što mi je bilo na pameti.
